Očaravajući krajolik bistrinaca
Bistrinci kao biogeografska regija, mogli bi, prema Z. Pavlović-u (1993., 2003.), biti mozaično pretežito šumostepsko područje panonskog tipa, koju karakteriziraju ostaci šume hrasta lužnjaka i graba sa cerom (Carpino betuli-Qercetum roboris quercetosum cerris) ukomponirani u pusztu - ostatke prirodnih travnjaka s kršinom (Chrisopogonetum danubiale?) uz izmjenjivanje brežuljaka (pješčanih dina), dolina i kulturnih formacija, gdje uz vodotoke i u depresijama dolaze vrbici i topolici (Salici-Populetum) tvoreći vodoplavne galerijske šume.
Prema osnovnim biogeografskim principima S.D. Matvejev-a (1961., 1973.) to bi moglo biti pretežito područje balkansko-srednjeeuropskih šuma, panonsko-dacijskih stepa i submediteransko-balkanskih šuma, ali uz elemente europskih šuma tipa tajge, te istočno-mediteranskih primorskih šuma i makija, egejsko-anatolijskih polupustinja, zapadno-mediteranskih polupustinja, mediteranskih planinskih šuma na kamenjarima, zapadno-mediteranskih primorskih šuma i makija, mediteranskih planinskih kamenjara i pašnjaka, sjeveroafričkih i indijskih pustinja, kao i visokoplaninske kamenite tundre i pašnjaka. Ovakav spektar, najvjrojatnije, nije stvarna, već potencijalno moguća biogeografska slika Bistrinaca, ali zasigurno približna stvarnoj, posebno onaj početni, glavniji dio spektra.
Riječi “moglo bi biti” i “najvjerojatnije” samo govore da spomenuto područje nije do danas dovoljno znanstveno istraženo, posebno ne flora i fauna kao najznačajnije indikatorske komponente u proučavanju biogeografskih odnosa u okolišu, pa je spektar prikazan na temelju detaljnije analize flore biljki cvjetnjača, te faune vodozemaca i gmazova “Grbavice” - tako uvjetno nazvane jedne od mnogih pješčanih dina Bistrinaca (Pavlović, Zahirović, 2000., 2001.) - i nekih, za sada još nepubliciranih, analiza vodozemaca i gmazova spomenutog šireg područja.
Iz tih spektara se da naslutiti kako bi biogeografska slika Bistrinaca mogla biti vrlo složena i raznolika, a time i zanimljiva.
