Poslije 1 i u 2 svjetskom ratu
Poslije prvog svjetskog rata društveni život Bistrinaca razvijao se najčešće u ogranku Seljačke sloge, dijelu Hrvatske seljačke stranke, u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Crvenom križu, itd., a nosilac športskih aktivnosti je tada, kao i sada, NK Podravac, koji se ranije natjecao u Međuopćinskoj ligi Valpovo - Donji Miholjac.
Kod Bistrinaca se od 10. do 12. prosinca 1944. godine odigrao dvodnevni “Pakao na Dravi”, ratna drama teških i krvavih obračuna jedne od većih bitaka mostobrana Belišće - Bistrinci, s gorkim uspomenama preživjelih protagonista, ovjekovječena u istoimenoj knjizi Marinka Petrova (1979.), a povijesno značajnoj kao dokaz nekih, za Bistrince nemilih događaja iz drugog svjetskog rata. U okviru završnih operacija za oslobođenje zemlje izvršeno je i forsiranje Drave na širokom frontu, travnja mjeseca 1945.g.
Nemili događaj iz 1944.g. tekao je ovako: Prema rijeci Dravi istovremeno su krenula sva četiri bataljona Sedme vojvođanske udarne brigade (komandant: major Milan Ješić-Ibra!) sa Štabom u Židopustari: Prvi iz Bolmana, Drugi iz Torjanaca, Treći iz Baranjskog Petrovog Sela, a Četvrti iz Jagodnjaka, dakle svi iz sela susjedne Baranje. Do deset sati dopodne 10. prosinca, neometano od neprijatelja, južno od kote 90, na desnu obalu Drave prvi se prebacio Drugi bataljon. Odmah po prijelazu bataljon “čisti” Gacki rid i šumu Cerje od slabijih neprijateljskih snaga, do četrnaest sati izbija na lijevu obalu pritoke Karašice i stvara mostobran dubine 2,5 i širine oko 3 km (Pr. 55-57). Na osvojeni mostobran tijekom slijedećeg dana prebacuje se Prvi bataljon, orijentirajući se prema zapadnoj strani sela Bistrinci s ciljem presjecanja komunikacije Belišće - Donji Miholjac i povezivanja sa Trećim bataljonom, koji je u međuvremenu prešao rijeku kod Bistrinskog Luga. Ujutro 11. decembra na mostobran se prebacuje i Četvrti bataljon (bez jedne čete!) sa zadatkom da zajedno sa Prvim i Trećim bataljonom ovlada Belišćem, a zatim da djelovanje produži u pravci sela Šag i Nard kako bi presjekao komunikaciju Petrijevci - Valpovo. Pred zoru počinje napad na Belišće i traje do šest sati ujutro.
Neprijatelj potiskuje napadače prema Bistrincima, pa tek dijelovi Prvog, Trećeg i Četvrtog bataljona zaustavljaju protunapad. U Belišću, međutim, ostaju odsječene dvije čete Trećeg bataljona koje se tek u poslijepodnevnim satima, uz dosta teške gubitke, probijaju iz okruženja i priključuju svojim jedinicama. Iz Bistrinaca počinje novi, sada tenkovski protunapad neprijatelja. Treći i Četvrti bataljon vode ogorčene borbe u samom selu, dok Prvi bataljon biva ubačen sa boka. Oba bataljona potpomognuta četama Prvog bataljona potiskuju neprijatelja oko jedan kilometar nazad, uništavajući četiri neprijateljska tenka. No, neprijatelj ponovo protunapada! Na desnom krilu desne obale, ubačena Četvrta četa Četvrtog bataljona oštrim napadom zbunjuje neprijatelja, olakšava izvlačenje i negdje oko 18.00 sati, nakon što su svi ostali bataljoni prebačeni, na lijevu obalu Drave - napustivši desno krilo mostobrana - prelazi i Drugi bataljon. Jedanaestog prosinca u 21.00 sati Drugi bataljon ponovo prelazi na desnu obalu, ponovo uspostavlja mostobran na crti Jezera - Sv. Ana i, uz vatrenu podršku ostalih, dosta oštećenih bataljona s lijeve obale, potiskuje neprijatelja prema Bistrincima i Belišću, zaustavivši se na zapadnim rubovima ovih sela i, uz teške gubitke, održavajući se cijeli dan.
U smiraj dana, odnosno tijekom prijepodneva 12. prosinca - prema naredbi Štaba 51. divizije, da se sve jedinice povuku na lijevu obalu - Drugi bataljon uspijeva prijeći Dravu južno od kote 90 za jedan kilometar. Tako je završena teška epizoda sa borbenog puta Sedme vojvođanske brigade. Od 10. do 13. prosinca 1944. godine poginulo je 69 boraca te brigade rođenih od 1904.g.(1) do 1931.g.(4). Najviše ih je rođeno 1926.g.(13), a najmanje 1904.g.(1), 1908.g.(1), 1912.g.(1), 1920.g.(1), 1921.g.(1) i 1931.g.(1), te 1916.g.(2) i 1918.g.(2). Nijedan nije rodom iz Bistrinaca, a od bližih mjesta samo jedan iz Valpova (Antun Abadović, r.1908.g.-borac, poginuo u Belišću 11.12.1944.g.) i jedan iz Bolmana (Mirko Balog, r.1927.g.-borac, poginuo u Bistrincima 11.12.1944.g.). Po činovima i funkcijama koje su obavljali najviše je poginulo boraca (44), ali i vodnika (6), bolničarki (4), desetara (4), komesara čete (2), zamjenika komandira (2), te po jedan kurir, delegat voda, pomoćnik komesara čete i zamjenik komandanta bataljona. Za tri borca nema podataka. Prema mjestu pogibije najviše ih je život izgubilo u Belišću (56), ali i u Bistrincima (12), te negdje (?) na desnoj obali Drave (1).
U kronologiji događanja najviše ih je s ovoga svijeta otišlo 11.12.1944. (1-58-10-0), dakle drugi dan (podaci Muzeja socijalističke revolucije Vojvodine, cit. Petrov, 1979.). No, osim ubijenih, još se 109 boraca smatra nestalim, a bili su rođeni od 1900.g.(1) do 1929.g.(2). Najviše ih je rođeno 1924.g.(15), 1926.(15) i 1925.g.(12), a najmanje 1900.g.(1), 1902.g.(1), 1905.g.(1), 1907g.(1), 1918.g.(1), 1920.g.(1), itd. Rođenih u Bistrincima nema! Sedam ih je iz Bolmana, šest iz Jagodnjaka i dva iz Torjanaca. Nestalo je 107 boraca, a za 2 o činu ili funkciji nema podataka. Najviše su ih “progutali” Bistrinci (57), nešto manje Belišće (41), za devet su ovi podaci nepoznati, a za dva nema uopće nikakvih podataka. Kronološki, najviše ih je nestalo kao i poginulih, drugi dan, 11.12.1944. (1-73-24-0, nepoznato 9, nema podataka 2) (Petrov, 1979.). Drugi nemili ratni događaj oko Bistrinaca, koji se dogodio 1945. godine, samo nekoliko mjeseci nakon onog prvog, tekao je ovako: Četvrta brigada 16. divizije 3. jugoslavenske armije (pod komandom general-lajtnanta Koste Nađa!) nalazila se duž šume Torjanski rid do sela Repnjak, Druga brigada je bila u Torjancima, a Prva u Novom Bezdanu. Štab divizije bio je u Medroviću - kota 89. Dva dana prije početka forsiranja rijeke Drave Četvrta brigada je postavljena na obrambene položaje od kote 89 (Solnice) do Vučjeg Topolja. U sumrak 11. travnja jedinice su krenule ka Dravi i oko 21.00 sat, za mraka, stigle do određenih mjesta prijelaza. Forsiranje rijeke počelo je točno u 23.00 sati, duboko u noći, u mraku i tišini bez artiljerijske pripreme. Druga brigada je, uz neprijateljsko ometanje iz pravca Cerja, forsirala rijeku zapadno od bezimenog otoka,.
Prvo su na desnu obalu Drave prebačeni njen - Prvi, Drugi, a zatim i Treći bataljon. Prvi stupa u borbu i izbija na pravac Cerje - Jezera štiteći prijelaz ostalih jedinica; Drugi izbija na trigonometar 101, te nastavlja prema Gatu i izbija na komunikaciju Valpovo - Donji Miholjac; treći napreduje uzvodno prema kanalu i Gatu. Zajedno, oko 03.00 sati 12. travnja, potpuno forsiraju rijeku i potiskuju neprijatelja ka Donjem Miholjcu. Prva brigada je forsirala Dravu zapadno od kapele Sv. Ane: prvo s dvije čete svojeg Trećeg bataljona, a onda s ostalim četama i Prvim i Drugim bataljonom. Treći bataljon dalje nadire prema trigonometru 101, povezujući se tako sa dijelovima Druge brigade, Prvi bataljon ka Bistrincima i Belišću, dok Drugi “čisti” desnu obalu Drave nizvodno prema Belišću. Sat i pol poslije ponoći sve jedinice brigade prešle su rijeku i zauzele položaje u dubini od dva kilometra. Četvrta brigada je - sa svojim Prvim bataljonom desno i lijevo od mjesta prijelaza Druge brigade (manji dijelovi i na otoku!), s Drugim bataljonom desno i lijevo od mjesta prijelaza Prve brigade i Trećim bataljonom duž lijeve obale Drave prema Belišću i Bistrincima - svo to vrijeme vatrom osiguravala prebacivanja Prve i Druge brigade. Četiri sata kasnije počela je i ona prelaziti rijeku: Prvim bataljonom na mjestu prijelaza Druge brigade, a Drugim i Četvrtim na mjestu prijelaza Prve. Do sedam sati ujutro 12. travnja Prvi i Drugi bataljon su pristigli u visinu trigonometra 101, između Prve i Druge brigade. Potom odmah Prvi bataljon nastavlja nastupanje jugozapadnim pravcem, prelazi r.Karašicu i izbija na komunikaciju Valpovo - Donji Miholjac između Mačkovca i Veliškovaca. Drugi bataljon usmjerava svoj napad prema selu Tiborjanci i protjeruje neprijatelja. Treći bataljon ostaje na lijevoj obali Drave sve do 10.00 sati vatrom podržavajući napade Prvog i Drugog bataljona Prve brigade na selo Bistrinci.
Dakle, Druga brigada je izbila na pravac Gat - Veliškovci, Četvrta na crtu Tiborjanci - sjeverni rubovi Vinogradaca, a Prva na crtu Zagajce - Bistrinci. S ciljem proširenja mostobrana Druga brigada izbija na pravac r.Drava - Črnkovci - Marijanci, gdje njen Prvi bataljon vodi najteže borbe, posebno kod Črnkovaca, a s neuspjehom i kod Podravskih Podgajaca; Četvrta brigada potpuno ovladava pravcem Marijanci - Pašnik - Valpovačka Gorica; Treći bataljon ove brigade se oko 11.00 sati prebacuje preko Drave i s Prvom brigadom zauzima Belišće, izbija do Valpovačke Gorice i postavlja se na lijevo krilo brigade. Nakon zauzimanja Bistrinaca Prvi i Drugi bataljon Prve brigade i Treći bataljon Četvrte brigade 12. travnja oko 16.00 sati oslobađaju Belišće. Drugi bataljon tjera neprijatelja prema Valpovu i s dijelovima Treće brigade 36. divizije oko 20.00 sati oslobađa mjesto. Time su jedinice Prve brigade izbile na pravac Karašica - desna pritoka Karašice - Valpovačka Gorica, čime je uspostavljena veza na desnom krilu sa Četvrtom brigadom, a na lijevom krilu sa Trećom brigadom 36. divizije. Dakle, već prvog dana po prelasku Drave 16. divizija uspješno je izvršila svoj zadatak ovladavši širim mostobranom na pravcu Črnkovci - Marijanci - Valpovačka Gorica - Karašica. Tijekom forsiranja rijeke i u borbama za mostobran divizija je imala 48 mrtva i 282 ranjena borca i rukovodioca. Prva vojvođanska brigada imala je 28 poginulih boraca, svi dojednog stradavši u Bistrincima 12.04.1945.g.
Bili su rođeni između 1904.g.(1) i 1926.g.(6). Najviše ih je rođeno 1926.g.(6) i 1908.g.(5), a najmanje 1904.g.(1), 1905.g., 1910.g.(1), 1912.g.(1), 1915.g.(1), 1918.g.(1), 1923.g.(1) i 1924.g.(1). Nijedan nije iz Bistrinaca, a ni iz okolnih mjesta! (Petrov, 1979.).
Dakle, dva reprezentativna prethodno opisana događaja iz drugog svjetskog rata pokazuju svu složenost povijesnih zbivanja oko mjesta Bistrinci, uvjetovanu, prije svega geografskim osobinama terena, trenutnim društvenim prilikama i određenim strategijskim aktivnostima sudionika tih događaja. No, ne bez žrtava! “Ceh slobode” najviše su platili mladi ljudi - gotovo djeca! O dvodnevnom “paklu” na stvorenom mostobranu u području sela Belišće - Bistrinci, u na početku spomenutoj knjizi Marinka Petrova, svoja sjećanja evociraju borci Sedme vojvođanske brigade, sudionici ove operacije. Epilog zbivanja bio je nešto drugačiji od predviđenog o čemu pišu preživjeli sudionici Prve vojvođanske brigade. Sve u svemu “Pakao na Dravi” - valja pročitati!
